BETTY BOOP

Marion je zadnjih mjeseci sve češće dolazila kod mene na posao.

Da se mene pita, malo se previše udomaćila, ali mene se, kao i obično, nije pitalo ništa. Ulazila je obično za vrijeme pauze za ručak u ured kao vjetar, glasno s vrata dovikivala pozdrave ili euforično dijelila s nama informacije o rasprodajama i kino predstavama. Naš mir u malom uredu sa pogledom na Cvjetni trg za taj dan bi bio nepovratno narušen.

Jesi znala da u Draškovićevoj postoji petnaest dućana sa cipelama? Petnaest! Ah, obožavam Zagreb!

Ne trepnuvši, odbacila bi svoje uvijek prepune shopping vrećice pored sofe u kutku za goste, skinula cipele i sjela podvinutih nogu kao da je u svojem dnevnom boravku. Hildi i meni je donosila nerazumno skupe i lijepo upakirane obroke iz uvijek nekog novog pomodnog restorana. Uvijek sam se pitala odakle joj toliki novac. U galeriji je počela je raditi tek pred koji mjesec, a i sumnjam da bi joj plaća pokrila pokrila sve te sulude troškove.

I tako bi ona zasjela na našu sofu za poslovne partnere, glasno mljackala i pričala mi o haljini koju moram ići probati s njom. Sa Hildom, mojom novom šeficom, se sprijateljila tako da joj je dijelila savjete o modi i frajerima.

Zaboga, Marion, žena je u pedesetim, daj ostavi je na miru s tim svojim Cosmo forama!
Pa baš zato, treba joj netko da ju razdrma. Samouvjereno je frknula i zakolutala očima Pih, pojima nemaš.

Hilda je bila oduvijek sama, povučena, beskrajno sramežljiva i romantična. Nije trebalo dugo da ju Marion očara svojim cool pristupom i nagovještajem da će upravo ona promijeniti njen ustajali život. Iritirala su me njihova hihotanja i to što je Hilda pristajala na sve što bi Marion predložila; od promjene boje kose, preko novih ultra modernih okvira naočala, vješanja po sebi umjetničke bižuterije koja joj uopće nije dobro stajala (ali Marion ima istu takvu ogrlicu!), do nošenja previsokih peta za nekog tko je čitav život hodao u balerinkama.

Ako Marion ne bi bilo par dana, Hilda bi već propitkivala za nju ili bi ju spominjala u samo svakoj drugoj rečenici.

...Da, Marion mi je rekla za taj restoran.. Joj, da, taj vic mi je Marion ispričala, ha ha ha... Marion ima istu takvu torbicu...

Više puta sam joj poželjela opaliti šamar i izvikati se na nju neka pokaže malo više kičme, zar ne vidi da će je Marion prožvakati i ispljunuti, da je ona samo jedan u nizu od njenih projekata. Čim je se zasiti, okrenut će se nečem ili nekom novom. Marion je takva. Ipak, suzdržala sam se. Kad-tad će se ta čudna ljubav umoriti i sama od sebe prestati.

Jedina zadovoljština su mi bili Hidlino cviljenje i bolni jauci nakon cijelog dana provedenog u štiklama.

Ma daj stvarno? Žuljaju te štikle? Zašto se ne požališ na primjer, hm... Marion?

Danas smo jeli libanonski pita kruh sa humusom i još nekim čudima od raznih meza.

Gdje su nestali obični sendviči sa zimskom i jogurt? , sa sjetom sa pomislila.

Uvijek se svađam s njom oko novaca, ne želi ga uzeti. Odustajem i uživam u jelu.

Bila je sva kao na iglama, kao da mi ima nešto važno za reći, ali to odgađa. Svakih par minuta se promeškoljila na stolici kraj mojeg stola dok sam ja završavala neki prijevod i paralelno odgovarala na zaostale mailove. Na tren sam čak zaboravila da je tu. Onda je odjednom provalila nakon duže pauze.

„Moram ti to reći, bolje da ti ja to kažem. Stvar je u tome da...“ Razrogačila je svoje čokoladne oči i dramatično zamahnula dlanom ispred lica kao da će se svaki tren srušiti u nesvijest. Kao da niti sama ne vjeruje kakvo strašno saznanje će podijeliti sa mnom. Pogledala je lijevo i desno, iako smo sjedile u mojem uredu i osim Hilde, u radijusu od pedeset metara nije bilo nikog drugog. I umjesto da nastavi tiše pričati, glasno je prošaptala uz konspirativan pogled.
Marion je oduvijek bila grozna u tim stvarima.

“Nemoj poludjeti, ali.. Erik ima curu!“ Da, da, kimala je glavom i sama u tako očitoj nevjerici.

Nisam skidala pogled s ekrana, ali sigurna sam da mi se u tom trenu zaljuljala slika ispred očiju.

Nije mi to rekla zato da se naslađuje mojom reakcijom, već zato jer smatra da je to njena dužnost. Da me poštedi neugodnih saznanja od nekog drugog, da amortizira moj šok i eventualnu bol.

„Ma da... Znam.„ Da sakrijem učinak te informacije (znači da, službeno je, mala mršava crvenokosa plesačica s kojom sam ga zadnjih mjeseci viđala, znači zajedno su) skrenula sam pogled i stala skupljati kosu u pundžu i zauzdala je olovkom. Hilda mi je pokazala kako se to radi.

Znam tu malu otprije iz viđenja. Završila je baletnu školu, pleše u nekom ansamblu. Oduvijek sam je u sebi zvala Betty Boop jer neodoljivo podsjeća na nju. Sva nekako mala i sitna, graciozna i zaobljena tamo gdje valjda muškarci to vole. I lice joj je slatko i nevino.

Znači tako će to sada biti, on će imati curu. Odlično... Pa nek mu bude onda žgoljava Betty Boop, baš me briga...

Osjećala sam kako mi srce lupa. Cijeli stol i stvari na njemu, tastatura, šalica kave, kalendar, su mi zaplesali pred očima, kunem se da jesu.

Naši razgovori nisu završili onako kako smo to on i ja željeli. Naše vrludanje u vakuumu sam prekinula ja, kao i uvijek. Prošli puta, prije šest mjeseci, mi je rekao da mogu zauvijek računati da...

„I šta ćeš poduzeti? Mislim, ti moraš nešto napraviti...“ Prekinula me u mislima i zabacila kosu preko ramena, a narukvice oko njenog mršavog elegantnog zgloba su zazveckale. Kladim se da će si sutra Hilda kupiti takav isti set Calvin Klein narukvica.

„Ništa. Marion, na poslu sam, možemo o tome kasnije?“ Siknem na nju i trznem glavom iza sebe. „... Ili ne moramo, što se mene tiče.“

Ignorira me, kao i obično.

„Ali Saša, ona je bila s njim i Nikom na klizanju.“ Rekla je to tonom kao da se Betty skinula gola nasred Jelačić placa. „I sam bog zna gdje je još bila s njima da mi to niti ne znamo!“

Tako znači. Klizanje. Betty Boop je sigurno odlična klizačica, savitljiva i graciozna. Već sam je vidjela kako radi piruete i onda mu se baca oko vrata. I onda....

„Pa dobro, nek je bila. “

Samo sam je nezaintersirano pogledala.

Pričaj još, Jesu li se ljubili, je li ti to sve Nika ispričala?

Hilda se promeškoljila na stolici iza mene, sigurno kako bi namjestila bolji kut slušanja. Krajičkom oka sam vidjela da neuvjerljivo namješta naočale. Silno su joj bili uzbudljivi naši razgovori i otkada Marion navraća na pauze kod nas, i ona je prestala odlaziti u obližnji Mlinar po sendvič s mortadelom.

„.. Ali Saša...“

„E ajde, gle... Imam brdo posla.“ Skratila sam je ne skrivajući koliko me iritira.

„Kako hoćeš, ali ja sam sigurna...“

Prekinem je u pola rečenice, ali mene odsiječe zvonjava njenog mobitela. Ona se odmah javila na poziv i sva se uskomešala. Hm. Gugutala je u mobitel i nekako postala sva sramežljiva.
Marion? Sramežljiva?

Odjurila je u kutak kraj ulaznih vrata i zabila se se među police sa knjigama i registratorima, ali prostor je tako malen da sam čula svaku riječ .

Ma neeee, ma joooj... Stvarno? Ma ne znam, pa možda kasnije... Hihihi...Baš nemoguć ... Joj da... Pa ne bih se bunila....Ma joooj, grrrrozan si...

Dodiruje si kosu i sva je ustreptala, blaženi poluosmijeh joj lebdi na licu..

Hilda se pravi da je na telefonu, a pretvorila se u uho, odaje ju uzbuđeno žmirkanje. Ona misli da je Marionin život tako zamaman i glamurozan i ako joj bude blizu, da će dijelić te čarolije prijeći i na nju.
Jadna Hilda.

Sad? A joooj, ajde dobro, za 10 minuta tamo... Hihihi...

Podignem upitno obrvu prema njoj, a ona uhvati moj pogled i pocrveni. Na tren Erik i Betty Boop nisu glavna tema u mojoj glavi.

„Ovoga..." Počeše se iza uha i stane namještati kosu."...Zovu me s posla, stigle su neke slike.. Pa ovoga, pusa, čujemo se...“
Sva se smotala, pokupila stvari i praktički istrčala iz ureda praćena mojim suženim pogledom i Hildinim uzdahom obožavanja.

Posao malo sutra.